|
Astrološka debataKen WilberKen Wilber je vjerojatno najčitaniji suvremeni filozof i pionir integralne vizije čovjeka i svijeta. Ulomak iz knjige "One Taste" (str. 163-168, 339-341)
Utorak, 29. lipnjaRoger [Walsh] upravo sudjeluje u nacionalnoj debati o astrologiji. Ja uživam u tome, jer dosad sam samo ja privlačio snažnu paljbu iz newage novoparadigmatskog tabora, a sada će Roger dobiti što je zaslužio. Ovo je super. Želim im svo dobro, ali čini se da mnogi newageri ne razumiju kako u ovoj zemlji ne postoje dvije velike skupine - racionalna (kojoj ne vjeruju) nasuprot neracionalnoj (koju predstavljaju). Umjesto toga, postoje tri velike skupine - preracionalna, racionalna i transracionalna. I, opet im želim svo dobro, golema većina newage pristupa sklona je otklizati u preracionalni tabor. Da bi stvari bile gore, transracionalni tabor - uključujući Rogera - zapravo ima više zajedničkog s racionalnim negoli s preracionalnim (premda je cilj, naravno, integrirati svo troje). I tako je newage koterija iznenađena, povrijeđena i razljućena kad pravi transracionalni mistik - kao što je Roger - počne kritizirati njih, jer svi mi "neracionalni mistici" moramo biti zajedno na istom brodu, boreći se protiv racionalnih, konvencionalnih, protuduhovnih tipova. Ali trans-racionalni mistici se najžešće bore protiv pre-racionalne regresije, a zatim tek protiv puke racionalnosti, nastojeći obje otvoriti i povesti u pravi transracionalni pristup. Dakle, Roger je iskročio ravno pred nišane. Izašao je u javnost sa svojim napadom na astrologiju. Roger smatra da je do svojeg zaključka - naime, da gotovo sva tradicionalna astrologija graniči s besmislom - došao kroz sistematsku analizu goleme količine pažljivo kontroliranih studija na tu temu. Želio je napisati knjigu s naslovom Prijevara stoljeća ili nešto slično, ali je u međuvremenu odustao. Onda je Noetic Sciences Review pozvao Rogera i Willa Keepina da debatiraju na ovu temu izravno na stranicama časopisa. Will je vrlo inteligentan pisac privlačnog stila i osmišljenog izlaganja. Obrazovan je kao fizičar i ispočetka je astrologiju smatrao totalno prolupalom, ali je kasnije razvio snažno vjerovanje u njenu valjanost, temeljem iste tvrdnje koju iznosi Roger: do tog su ga zaključka dovele statistike. Will je toliko rječit na ovu temu, da je gostujući teoretičar časopisa Life u njihovoj glavnoj priči o astrologiji, gdje je novinara uvjerio u njenju istinitost. Čini se da će ovo biti izvrsna borba. Zapravo, ovo je najbliže što se ovo polje može približiti akcijskom spektaklu. Dobijam tekstove kako nastaju, pa pratim razvoj stvari "uživo", a zasad ovako stoji. Roger je prvu rundu otvorio sažetkom do danas objavljenog istraživanja: "Većina je ljudi iznenađena silnom količinom eksperimentalnog istraživanja o astrologiji. Dostupno je preko stotinu zasebnih studija, od kojih su neke provodili astrolozi ili su provedene u suradnji s astrolozima. Sve zajedno čine zbirku istraživanja dovoljne kvalitete i kvantitete da nam pruži snažnu potvrdu valjanosti astroloških tvrdnji." I, što je otkriveno? Pita Roger. Citiram iz njegova teksta:
Istraživači su proučili pet mjerila koja astrolozi smatraju bitnima za legitimnost astrologije.
"Ukratko", zaključuje Roger, "istraživanja nisu otkrila nikakvu potporu za pouzdanost ili vjerodostojnost astroloških očitanja." Oooooooh, strašni udarci na samom početku! Od ovoga puca glava. Možda bismo imali čisti knock-out da nema iznimnih Gauquelinovih studija. Počevši 50-ih godina, francuski istraživač Michel Gauquelin pokrenuo je nekoliko desetljeća dugu isrcpnu analizu statističkih podataka o astrologiji. "Na njegovo iznenađenje", ističe Roger, "analiza je otkrila male ali značajne korelacije između izvrsnosti u raznim profesionalnim poljima i položaja određenih planeta u vrijeme rođenja. Primjerice, izvrsni znanstvenici, novinari i atletičari vjerojatno su imali planete Saturn, Jupiter i Mars, iznad horizonta ili u zenitu neba kad su rođeni." Oooooooh, ovdje se pruža prilika, i Will odmah ulazi. Počinje ističući da je nekoliko skeptičnih znanstvenih organizacija pokušalo pobiti Gauquelinove studije, ali bez uspjeha. Hans Eysenck, visoko poštovani statistički psiholog, sažeo je što to znači: "Emocionalno, više bih volio da Gauquelinovi rezultati ne drže vodu, ali racionalno, moram prihvatiti da drže... Ne možemo pronaći valjanu kritiku njihovih zaključaka, metoda ili statistika. Ne možemo ih otjerati željom jer nisu probavljivi ili jer nisu sukladni zakonima današnje znanosti... Možda je došlo vrijeme da nedvosmisleno kažemo da je nova znanost u procesu rađanja." Uuuff! Izvrsni lijevi kroše, na svršetku prve runde. Zapanjujuće je da Roger nije ni trepnuo. Otvara drugu rundu otvorenim prihvaćanjem općh rezultata Gauquelinovih studija. Ali sve je u tumačenjima, kaže on: "Prvo, Gauquelinovi obrasci ne slažu se s tradicionalnim astrološkim obrascima." Drugim riječima, ako je ovo istina, a pošto je Gauquelinova studija jedina velika studija koja pokazuje valjanost, onda, ako se slažemo s njenim nalazima, mora također odbaciti većinu tradicionalne astrologije, jer za nju ima premalo ili nimalo potpore. "Drugo, Gauquelinovi nalazi primjenjivi su samo na iznimne ljude. Ljudi koji na dosegnu izvrsnost - drugim riječima, golema većina nas - ne pokazuju nikakvu korelaciju s natalnim položajem planeta." Ponovo, tradicionalna astrologija dobiva grozan udarac. "Treće, korelacije su krajnje male, oko 0,05, što znači da pokazuju manje od 1% varijabilnosti." Ovo znači da će, primjerice, izvrsni atletičari imati samo 5% više vjerojatnosti za Mars u predviđenom položaju. Koji god učinak bio, on je očito vrlo slab. Roger smatra da "ovo je daleko, daleko premalo da bi išta vrijedilo za astrološka očitanja ili predviđanja". Oooooooh. Evo gdje smo na kraju druge runde. Što god drugo mogli reći, tradicionalna astrologija je dobila gadne batine. Jedine studije koje je bilo koja strana proizvela, a da jednoglasno primaju poštovanje, jesu Gauquelinove. Ali prema ovim rezultatima velik dio tradicionalnih astroloških tvrdnji jednostavno ne stoji. Will smatra da neke stoje, premda se oba slažu da su astrologija solarnog znaka i novinska astrologija kaput. Ali Roger se vraća s jakim desnim aperkatom: "Ti [Will] impliciraš da Gauquelinovi nalazi podupiru tradicionalnu zapadnjački primjenjenu astrologiju, dok ja tvrdim iz nekoliko razloga da njegovi nalazi ne nude nikakvu utjehu specifičnim tvrdnjama tradicionalne astrologije. Dapače, osim nekoliko veoma općih načela, za koje navodite da ih on podupire (npr. meridijan je važan), sam Gauquelin je bio veoma jasan da se njegovi nalazi ne poklapaju s tradicionalnim astrološkim obrascima." Roger zatim izvodi zaključak koji je vjerojatno siguran, barem u ovoj točki: "Naglašavam apsolutnu nužnost diferenciranja između Gauquelinovih nalaza i tradicionalne astrologije" - jer imamo jaki dokazni materijal za prvo, a malokakav za potonje. No čak i Gauquelinove astralne asocijacije koje stoje vrlo su, vrlo slabe. Prema Rogeru, fatalno slabe. Ali Will drži da, iako sasvim mali, ovi utjecaji jesu činjenica, što Roger na poriče, pa ih stoga moramo objasniti. Oslanjajuć se nekoliko mojih ideja, Will sugerira kako je to moguće objasniti. "Implikacije [Gauquelinovih studija] su zbunjujuće. Ako se oslonimo na Wilberove koncepte, astrologija pokazuje prema neizmjernoj 'holarhiji' koja ne samo što objedinjuje fiziosferu, biosferu i noosferu, što i Wilber zastupa, već se to događa u većem nebeskom kontekstu koji 'nadilazi ali uključuje' Gaiu kao sistem. Idemo li dublje unutra, otkrivamo šire onkraj: živuću 'Kozmičku' holarhiju u kojoj je Zemlja tek jedan od mnogih viših planetarnih 'superholona'. Astrološki tranziti odgovaraju utjecajima/učincima ovih nebeskih superholona dok 'ograničavaju neodređenost' svojih pod-holona, tj. modificiraju strukture vjerojatnosti zemaljskih događaja. Cijeli proces nije mehanistički kauzalan, već više nalikuje unitivnom procesu koji se odvija holografski na brojnim holonskim razinama istovremeno - uzrokujući tako iznicanje uočljivih temporalnih korelacija." Will rabi svaki od mojih pojmova točno, što zadivljuje; i mislim da je njegova teorija privlačna. Međutim, mislim isto da postoji još jedno objašnjenje, u istom "wilber"-okviru, koje ima više smisla. Pitanje je, imamo li posla s uzlaznom ili silaznom kauzalnošću? To jest, nastaju li ovi slabi astralni utjecaji na razini Svjetske duše ("nebeski superholoni"), a zatim utječu na niže holone pojedinačnih ljudskih bića - putem "silazne kauzalnosti"ili "silaznog utjecaja" - kao što tvrdi Will? Ili možda djeluju na čisto fizičkoj razini - utjecaj fizičkih planeta na fizičko ljudsko tijelo - i otud onda imamo blagi "uzlazni utjecaj" na iznicanje viših razina, uključujući emocije i um? Ja sam osobno jako sklon ovom drugom iz nekoliko razloga. Prvo, ovi su utjecaji, kao što će i Roger i Will zamijetiti, iznimno slabi. Ovo je često pokazatelj uzlaznog utjecaja, a ne silaznog utjecaja. Silazni utjecaj je često vrlo snažan, gotovo kauzalan. Primjerice, kad nad-holon "ja" odluči pokrenuti pod-holon ruku, sve molekule u mojoj ruci odmah se pokrenu. Ne pokrene ih se 5%, već se pokrenu sve. Drugo, imamo taj fascinantni podatak da Gauquelinove astralne asocijacije ne prolaze carske ili inducirane raspodjele. Bilo koji Kozmički superholon koji ne može premostiti C-sekciju nije neki naročiti superholon. Treće, ove astralne asocijacije dešavaju se samo istaknutim pojedincima. To je krajnje indikativno - i smatram da je to ključna poanta - i vrlo teško za objasniti ako utjecaji dolaze iz razine Svjetske duše. Ako Svjetska duša ili superholon radosno modificira vjerojatnost nižih holona, zašto to radi samo za istaknute i snažne i slavne? No ove astralne asocijacije s izvrsnošću imaju smisla ako emaniraju iz fizičke razine i vrše svoj relativno slab uzlazni utjecaj na više razine emocije i uma (i karakternih odlika), jer samo najjače od ovih već slabih sila mogu imati ikakav utjecaj na bilo što. To jest, samo se doista snažni utjecaji uspiju probiti kroz ublaživanje koje se javlja s uzlaznim utjecajem: niži holon se mora strašno boriti da premosti - ili odlučno utječe na - viši holon. Za prosječnu osobu, koja vjerojatno ne dobija goleme doze ovih već slabih astralnih sila, ti jedva ustanovljivi utjecaji potpuno nestaju. Na kraju treće runde moram reći da je Roger zadao ubojit udarac većini tipične astrologije. Ja osobno, koji ostajem agnostik glede ovog pitanja već neko vrijeme, smatram mnoge njegove argumente uvjerljivima. A Will se slaže da su astrologija solarnog znaka, novinska astrologija, kao i astrologija vanjskih planeta - mrtvo meso. Dakle, ovo je čisti knock-out svim oblicima tipične astrologije. Oba se slažu, međutim, da su Gauquelinove astralne asocijacije stvarne, ali vrlo slabe: 0,05 jednotavno nije baš nešto o čemu možemo pričati. Kakobilo, kako nam ističe Will (i Eysneck), ova anomalija je razorna za svaki svjetonazor koji ju ne može uklopiti. I Will i ja se slažemo da, barem u ovoj točki, samo nekakva holonička (ili holarhijska) koncepcija može u tome uspjeti. Nekad sam mislio da ovo objašnjenje dolazi s razine Svjetske duše (ili superholona psihičke razine), ali sada mislim da najvjerojatnije objašnjenje uključuje interakciju na fizičkoj razini - puke fizičke planete na fizička ljudska tijela - i onda se ova se onda prenosi uzlaznim utjecajem tijekom razvoja na više razine emocije i uma (moguće kroz gravitacijsku/hormonalnu interakciju, ili geomagnetsku/neuralnu interakciju, ili neku kombinaciju ovih dvaju), s time da samo najsnažnije od relativno slabih sila uspjevaju u prepoznatljivim oblicima kao izvrsnost u raznim poljima. Moj solarni znak je Vodenjak, premda pokušavam to legalno promijeniti. Pogledajmo što mi horoskop kaže za danas. "Prelijepo stvorenje koje promatram pretvara se u ovisnika o blaženstvu. Okolina je ovdje ugodna i senzualna. Zrak je zasićen sočnim feromonima. A opet osjeća se nepogrešivo sveta atmosfera. Nije nezamislivo spekulirati da je Vodenjak spreman srušiti sve prijašnje rekorde duhovnog rasta upravo pod utjecajem požude." Povlačim sve, vjerujem u sve o solarnim znakovima.
Nedjelja, 21. prosinacNekoliko zadnjih vijesti o nacionalnoj astrološkoj debati. Ivan Kelly mi je poslao primjerak svojeg teksta "Modern Astrology: A Critique", i, moram reći, prilično je razoran. Zadnji smo se put ostavili ovu debatu tako što je astrologija visila, konačno ali neizvjesno, samo na Gauquelinovoj niti. Will Keepin je također pokušao ukazati na anegdotalnu građu koju su prikupili Tarnas i Grof, ali Roger je istaknuo da te studije "nisu nadzirane (to jest, ne rabe kontrolne subjekte), nisu slijepe (to jest, eskperimentatori obično znaju identitet subjekata), retrospektivne su (postavljene nakon činjenice), i bez testova pouzdanosti mjernih postupaka". Grof/Tarnas studije, drugim riječima, nemaju dokaza pa ni potvrde, te ostaju pristrane i anegdotalne sve do dosljedne primjene nadzora o kojem Roger govori. Gauquelinove studije, s druge strane, bile su uvjerljive vjernicima i nevjernicima jednako, i takvima su bile jedine. Na osnovi te dokazne građe - a pošto uvijek moramo slijediti dokaze - sugerirao sam teoriju koja bi objasnila Gauquelinove učinke. Suprotno Willovoj sugestiji - da astralni učinci emaniraju iz Svjetske duše (psihička razina) i, putem silazne uzročnosti, djeluju na pojedinačne umove (ili karakterne odlike) - sugerirao sam da emaniraju iz čiste fizičke razine (geomagnetski, gravitacijski) i, putem uzlazne uzročnosti, daju male ali ustanovljive učinke (kroz hormonalne ili neuralne interakcije) na pojedinačne umove (ili karakterne odlike). I dalje zastupam tu hipotezu, no ako i samo ako je Gauquelinova baza podataka vjerodostojna. Ukoliko nije, onda je astrologija u svim oblicima kaput, što se dokazne građe tiče, pa nam ne treba nikakvo hipotetsko objašnjenje. Iz Kellyeva teksta doznajem da je P. Seymour nedavno "pokušao poduprijeti Gauquelinove planetarne-vokacijske nalaze prijedlogom mehanizma zasnovanog na ... odazivuu naše neuralne mreže na fluktuacije u Zemljinom geomagnetskom polju koje, pak, interaktira s gravitacijskim poljima planeta". Slično mojoj sugestiji. Ali, ističe Kelly, premda su ovo privlačne hipoteze, podaci ih ne podupiru, i još gore, sve se oslanjaju na pouzdanost izvorne Gauquelinove baze podataka, koja je daleko od nepobjedive kule i nalazi se pod silovitim napadom. Među drugima, nizozemski matematičar Nienhuys je izgleda uputio ozbiljan izazov samim temeljima Gauquelinovih učinaka. Ja sam i dalje spreman slijediti dokaze, ali, moram reći, cjelokupna mreža dokaza u ovoj je točki jako protiv astrologije u bilo kojem obliku. Ako Gauquelinova baza opstane, vratit ću se na početnu geomagnetsku hipotezu; ali u ovoj točki se čini da je astrologija vjerovanje bez podupirućih dokaza. Vidim ipak da ljudi, kad se okreću astrologiji, čeznu za osjećajem povezanosti s kozmosom. Ali bilo bi im bolje da se okrenu Kozmosu. To jest, umjesto da se uštekavaju u grube dimenzije fizičkih planeta povezane s osobnim egom, neka dopuste svjesnosti da se uzdigne nježno u transpersonalna područja. Umjesto horizontalne povezanosti s fizičkim planetima, ovdje nas čeka vertikalna povezanost s dušom i duhom, suptilnim i kauzalnim, vrhovnim i nedvojnim. Duhovni impuls skriven u astrologiji i skrenut u kozmos treba osloboditi u Kozmos, osloboditi u taj konačni Zagrljaj koji drži sve planete na svom dlanu i vitla galaksijama u svom zamahu. Tajnu dugo tražene veze ne sadrže psiha i kozmos, već psiha i Kozmos.
Preveo i priredio Diego Sobol
Ken Wilber : službene stranice Shambhale
|