O vjerovanju, vjeri i duhovnom iskustvu

Ken Wilber

Ken Wilber je vjerojatno najčitaniji suvremeni filozof i pionir nove integralne vizije čovjeka i svijeta.
Autor je preko dvadeset knjiga, od kojih izdavajamo naslove
A Brief History of Everything, Integral Psychology i One Taste.
Jedini je filozof kojem su već u srednjoj dobi objavljena Sabrana djela.

Ulomak iz knjige "One Taste" (str. 290-299)
Shambhala, 2000. Copyright Ken Wilber.

Nedjelja, 30. studeni
Postoje četiri glavna stupnja ili faze duhovnog otvaranja: vjerovanje, vjera, izravno iskustvo i trajna prilagodba: možete vjerovati u Duh, možete imati vjeru u Duh, možete izravno iskusiti Duh, možete postati Duh.

1. Vjerovanje je najraniji (i zato najrašireniji) stupanj duhovne orijentacije. Vjerovanje općenito izvire na mentalnoj razini, pošto podrazumjeva slike, simbole i koncepte. No sam um prolazi kroz nekoliko prijelaznih faza u svom razvoju - kroz magičku, mitičku, racionalnu i vizijsko-logičku - a svaka od ovih je osnova jednog tipa (i stupnja) duhovnog ili religijskog vjerovanja.
Magičko vjerovanje je egocentričko, subjekt i objekt su često stopljeni, pa prevladava poimanje da individualno jastvo može dramatično utjecati na fizički svijet i druge ljude kroz mentalne želje - voodoo i verbalna magija su najpoznatiji primjeri. Mitičko vjerovanje (koje je obično sociocentričko/etnocentričko, pošto različiti marodi imaju različite mitove koji su međusobno isključivi: ako Isus je jedan i jedini spasitelj čovječanstva, Kršna je gotov) investira svoje duhovne intuicije u jednog ili više bestjelesnih bogova ili boginja, koji imaju apsolutnu moć nad ljudskim činovima. Racionalno vjerovanje - u mjeri u kojoj razum uopće izabere vjerovati - nastoji demitologizirati religiju, pa Boga ili Boginju ne prikazuje kao antropomorfno božanstvo, već kao konačno Tlo Bivstva. Ova racionalizacija dostiže svoj zenit s vizijsko-logičkim vjerovanjem, gdje se često koriste znanosti kao sistemske teorije da bi se ovo Tlo Bivstva objasnilo kao veliki holistički sistem, Gaia, Boginja, Eko-Duh, mreža života, ili slično.
Sve su to mentalna vjerovanja, obično popraćena snažnim emocionalnim sentimentima ili osjećajima; ali nisu nužno izravna iskustva supramentalnih duhovnih zbiljnosti. Kao takva, samo su oblici translacije: moguće ih je preuzeti bez i najmanje promjene svoje sadašnje razine svijesti. No kako te samo translativne geste počnu sazrijevati, i dok izravno javljanje viših područja sve više pritišće jastvo, puko vjerovanje ustupa mjesto vjeri.

2. Vjera počinje, ako uopće počne, kad vjerovanje izgubi svoju moć uvjeravanja. Prije ili kasnije, svako će mentalno vjerovanje - upravo zato što je mentalno a ne supramentalno ili duhovno - početi gubiti svoju snagu. Naprimjer, mentalno vjerovanje u duh kao mrežu života počet će bljedjeti u svojoj moći uvjeravanja: bez obzira koliko se trudite vjerovati u mrežu života, i dalje se osjećate kao odvojeni, izolirani ego, ispunjeni nadom i strahom. Trudite se vjerovati snažnije; no ni to ne djeluje. Puko vjerovanje možda vam je pružilo nekakav translativni smisao, ali ne i stvarnu transformaciju, a to polako, bolno, postaje očigledno. (Još može biti gore ako ste u magičkim ili mitskim vjerovanjima, jer ona ne samo da obično ne transformiraju, već često djeluju kao regresivna sila u vašoj svjesnosti, koja ne gura prema, već sve dalje od transracionalnog).
Ipak, iza mentalnog vjerovanja u Gaiu ili mrežu života, često se nalazi zbiljska, duhovna, transmentalna intuicija, to jest, intuicija Jednosti Života. No ova se intuicija ne može potpuno ostvariti sve dok vjerovanje drži svijest. Jer sva su vjerovanja konačno podvajajuća i dualistička - holistička vjerovanja su konačno dualistička koliko i analitička vjerovanja, jer i ona imaju smisla isključivo u terminima svojih suprotnosti. Vi ne trebate misliti Sve, već trebate biti Sve, a sve dok se držite vjerovanja o Svemu, to se neće desiti. Puka vjerovanja su niskovrijedna hrana za dušu, duhovno prazne kalorije, i prije ili kasnije prestaju fascinirati i tješiti.
No obično između otpuštanja vjerovanja s jedne strane, i pronalaženja izravnog iskustva s druge, osobu vodi samo vjera. Ukoliko vjerovanje u Jednost više ne pruža utjehu, ipak osoba ima vjeru da ju Jednost, na neki način, poziva. I u pravu je. Vjera izniče kad vjerovanje postane neuvjerljivo, jer vjera čuje slab ali neposredan zov više stvarnosti - Duha, Boga, Boginje, Jednosti - više stvarnosti koja, bivajuć onkraj uma, ide i onkraj vjerovanja. Vjera stoji na pragu izravnog supramentalnog, transracionalnog iskustva. Lišena dogmatskih vjerovanja, ona nema osjećaja sigurnosti ; bez izravnog iskustva, nema osjećaja izvjesnosti. Vjera je zato ničija zemlja - tisuću pitanja, bez odgovora - posjeduje samo čvrstu rješenost da pronađe svoje duhovno boravište, a vučena svojom skrivenom intuicijom, može naposljetku i pronaći izravno iskustvo.

3. Izravno iskustvo odlučno odgovara na uporna pitanja urođena u vjeri. Obično postoje dvije faze izravnog iskustva: iskustva prodora i iskustva ustaljenosti.
Iskustva prodora su relativno kratka, obično intenzivna, često nezadržana, i veoma često mijenjaju život. To su ustvari "iskustva prozora" u transpersonalne, supramentalne razine svojih viših potencijala. Psihička iskustva prodora su letimični uvid u prirodni misticizam (jednost grube razine); suptilna iskustva prodora su letimični uvid u božanski misticizam (jednost suptilne razine); kauzalna iskustva prodora su letimični uvid u Jedan Okus. Kao što je Roger Walsh razjasnio, što je viša razina iskustva prodora, to je ono rjeđe. (Upravo zato većina iskustava "kozmičke svijesti" predstavlja tek provirivanja u prirodni misticizam ili jednost grube razine, najpliće od mističnih područja. Nažalost, mnogi ljudi ovo brkaju s Jednim Okusom. Ova je zbrka, po mom mišljenju, epidemijska među eko-teoretičarima.)
Većina ljudi, što je razumljivo, ostaje na stupnju vjerovanja ili vjere (i obično magičkog ili mitskog tipa). No povremeno će pojedinci imati snažno iskustvo prodora u stvarno transpersonalno područje, a to će ih sasvim promijeniti, često nabolje, a ponekad nagore. No može se prepoznati da nije riječi o pukom ponavljanju vjerovanja iz neke knjige, ili o pukom translativnom čeprkanju: oni su uistinu vidjeli više područje i više nikad neće biti isti.
(Ovo nije uvijek dobro. Netko na konkretno-doslovnoj mitskoj razini, naprimjer, može imati iskustvo, recimo, suptilne razine, u kojem autoritet suptilnog prodire u njihove konkretne mitove, a posljedica je preporođeni fundamentalist: njihova mitska božja ličnost postaje jedinom ličnošću koja može spasiti čitavi svijet, a spremni su spaliti vaše tijelo kako bi spasili vašu dušu. Netko na vizijsko-logičkoj razini može imati iskustvo prodora psihičke razine, pa je nakon toga njihova "nova eko-paradigma" jedina stvar koja može spasiti planetu, a oni će rado marširati u eko-fašizmu kako bi vas spasili od vas samih. Religijski fanatizam takve sorte skoro je nemoguće iscjeliti, jer se radi o intenzivnoj mješavini više istine s nižom strukturom. Viša istina je često stvarno duhovno iskustvo, istinsko iskustvo "prozora" u više područje; no upravo zato što je kratko, privremeno iskustvo - a ne trajna, postojana, jasna svjesnost - odmah je preuzeto i prevedeno nadole u nižu razinu, gdje podaruje neupitnu legitimnost čak i najružnijim vjerovanjima.)
Dok iskustva prodora obično kratko traju - nekoliko minuta do nekoliko sati - iskustva ustaljenosti su stalnija i trajnija, na rubu da postanu trajne prilagodbe. Dok iskustva prodora mogu i obično nastupaju spontano, za njihovo ustaljivanje i pretvaranje iz prodora u ustaljenost - iz kratkog izmjenjenog stanja u više trajnu značajku - nužna je dugotrajnija praksa. Dok skoro svatko, u bilo koje vrijeme, u bilo kojoj dobi, može imati kratko iskustvo prodora, znam tek nekoliko bona fide slučajeva iskustva ustaljenosti koji nisu posljedica godina neprekinute duhovne prakse. Dakle, dok su vjerovanje i vjera daleko najrašireniji tipovi duhovne orijentacije, i dok su iskustva prodora rijetka ali autentična duhovna iskustva, dalje od ove točke u duhovnom otvaranju obično nalazimo samo one koji provode neprekidnu, intenzivnu, dugotrajnu, duboku duhovnu praksu.
Iskustva ustaljenosti, poput iskustava prodora, mogu biti u psihičkoj, suptilnoj, kauzalnoj ili nedvojnoj sferi. Dati ću jedan primjer, preuzet iz Zena, koji pokriva sve četiri razine. Tipično, pojedinci koji prakticiraju Zen meditaciju počet će sa brojanjem daha, od jedan do deset, opetovano. Kad to mogu raditi pola sata bez da izgube pažnju, možda će dobiti koan (kao recimo slog mu, koji je bio moj prvi koan). Naredne tri ili četiri godine, prakticirat će nekoliko sati dnevno, usredotočeni mentalno na zvuk mu u nastojanju da ga ne ispuste (istovremeno, odvija se intenzivno propitivanje "Što znači mu?" ili "Tko je usredotočen na mu?"). Nekoliko puta svake godine, pohodit će sedmodnevni "seshin" ili intenzivnu praksu, gdje će biti ohrabreni da prakticiraju cijeli dan i kroz cijelu noć.
Prvo važno iskustvo ustaljenosti desi se kad učenik može neprekidno držati mu veći dio budnog razdoblja. Mu je postao takvim dijelom svijesti, takvim dijelom vas - ustvari, vi postajete mu - da ga možete doslovno čitav dan držati u svjesnosti i to neprekidno. Drugim riječima, jedan tip svjedočeće svjesnosti sad je neprekidna funkcija kroz cijelo grubo-budno stanje. Učenici onda doznaju da ukoliko doista žele prodrijeti u mu, da moraju nastaviti s radom na njemu čak i tijekom spavanja. (Kad sam prvi put ovo čuo, mislio sam da je šala, nekakav macho inicijacijski humor, kao npr. "Ako želiš biti pripadnik Prve bojne, gospodine, moraš pojesti tri žive zmije." Mislio sam da me samo žele uplašiti; a ustvari su pokušavali pomoći.) Još godina ili dvije, i predani učenici doista nastave suptilnu usredotočenost na mu ravno u stanje sna. Sada postoji neprekidna svjedočeća svjesnost čak i u suptilnom području sna.

Bilješka: Naravno, stanje sna je samo jedan od mnogih tipova fenomena suptilnog područja; klasično suptilno stanje je savikalpa samadhi, "nedvojno zadubljenje s oblikom", kojim se u suptilno stanje ulazi u budnosti. Stanje sna je podrazred suptilnog, po tome što u stanju sna nema grubih materijalnih fenomena (ostaju samo slike i oblici). Tako, svjestan ulazak u stanje sna uvijek je bio analogan sa savikalpa samadhiem. (Mogli bismo danas reći: u oba stanja postoje istovremeno alfa-budnost i teta-sanjanje.) Učinak na evoluciju svijesti je sasvim sličan u oba slučaja: u nekoj ste mjeri objektivizirali suptilno - svjesno viđeno kao objekt u budnosti - i tako je ono izgubilo svoju moć nad vama: nadišli ste ga, pa možete krenuti dalje u kauzalni razvoj.
Nirvikalpa samadhi je klasično stanje kauzalne svijesti: bezoblični, neispoljeni, čisti prestanak (jedan tip praznosti), koji vas uvodi u kauzalno područje u budnosti (nirvikalpa dozrijeva u jnana samadhi, ili radikalno čistu bezobličnost, te u nekim tradicijama u nirodh, ili potpuno ugasnuće svih objekata.) Kao što su savikalpa i pelucidno sanjanje analogni, tako su analogni nirvikalpa i održavanje svjesnosti tijekom dubokog besanog spavanja. I u nirvikalpi i u pelucidnom dubokom spavanju, alfa-budnost i delta-bezobličnost prisutni su istovremeno: doveli ste svijest čak i u bezoblično područje, oslobađajuć tako svijest od tog područja, te otvarajuć ju prema nedvojnom. Kauzalno je nadiđeno, a na mjesto nirvikalpe/jnane (ili gnoze) stupa sahaja, ili beznaporni, spontani, uvijek-prisutni Jedan Okus.
Za velik dio ovog napretka nije nužna sposobnost pelucidnog sanjanja ili pelucidnog dubokog spavanja. Savikalpa samadhi ili nirvikalpa samadhi mogu se valjano ostvariti u budnom stanju. Ipak, kad praktičari steknu neku vještinu savikalpe, često će početi sanjati pelucidno - upravo zato što su to dvoje analogni. Slično, ovladavanje nirvikalpom često je popraćeno pelucidnim dubokim spavanjem. I obrnuto, nastavljanje meditacije i sanjanje i duboko spavanje dramatičan je i krajnje djelotvoran način za ulaženje u savikalpu i nirvikalpu, čime je još veća otvorenost prema sahaji. Yoga sanjanja je uvijek smatrana jednim od najbržih, najdjelotvornijih puteva za dostizanje iskustva ustaljenosti u suptilnom i kauzalnom području, pa stoga brzom otvaranju vratiju stabilnoj prilagodbi - i nadilaženju - tih područja.

U ovoj točki, kad se učenici približavaju kauzalnom neispoljenom (ili čistom zadubljenju), nalaze se na rubu eksplozije poznate kao "satori", koja je proboj iz "krutog leda" čistog kauzalnog zadubljenja u Veliko oslobođenje Jednog Okusa. Isprva, ovaj Jedan Okus je i sam iskustvo prodora, ali i on uz daljnju praksu postaje iskustvom ustaljenosti, a zatim trajnom prilagodbom.

Bilješka: Stupnjevi prilagodbe od stupnjeva kauzalno/nirvikalpa/nirvana do nedvojnog Jednog Okusa (ili sahaja) poznati su kao post-nirvanički stupnjevi, od kojih se obično navode tri ili četiri. Postoji nekoliko varijacija na ove stupnjeve, ali svi se temelje na neprekidnoj svijesti, ili neprekinutom pristupu svjedočećoj svjesnosti kroz sva tri stanja - prvo kao ustaljenost, onda kao prilagodba - a zatim nestajanje svjedočenja u nedvojnom Jednom Okusu - prvo kao prodor, onda kao ustaljenost, pa kao trajna prilagodba.
Kad je Jedan Okus stabiliziran kao prilagodba, počinju post-prosvjetljeni stupnjevi. Ovi pak vode u bhava samadhi, ili potpuni tjelesni prelaz ljudskog u Božansko; ili, drukčije, "potpuni prestanak svih stvari u dharmati"; ili, još drukčije, ostvarenje trajnog tijela svjetlosti. (Za raspravu post-nirvaničkih i post-prosvjetljenih stupnjeva razvoja, vidi The Eye of Spirit.)
Post-nirvanički stupnjevi (suština Mahayane i Vajrayane, koje ne staju na ostvarenju Bezobličnosti ili nirvane, već ju integriraju s čitavim svijetom Oblika ili samsarom, što rezultira u čistom nedvojnom Jednom Okusu) uvijek su mi imali smisla; a vlastitim iskustvom mogu posvjedočiti postojanje neprekidne svijesti i Jednog Okusa, u oba slučaja kao produžena i ponovljena iskustva ustaljenosti, ponekad neprekidna po 24-36 sati (iako je, u jednom slučaju, neprekidna svijest trajala danju i noću jedanaest dana.) Ni jedno ni drugo nije trajna prilagodba u mom slučaju, ali poznajem nekoliko učitelja kod kojih, vjerujem, to jest, a literatura je prepuna primjera. Svi ovi post-nirvanički stupnjevi inherentno imaju smisla jer to su, napokon, jednostavno stupnjevi prilagođavanja nedvojnosti (stupnjeva integriranja nirvane i samsare, Duha i manifestacije, Praznosti i Oblika). Nadalje, čini se da s EEG podacima koje skupljaju Alexander i drugi, imamo čvrste potvrdne dokaze da takvi stupjevi činjenično postoje.
Ali post-prosvjetljeni stupnjevi mi nikad nisu imali smisla, niti sam ikad sreo bilo koga tko bi uvjerljivo bio na tim stupnjevima. Ti stupnjevi, kako su opisani, uvijek su mi se činili preostalim tragom magičke perspektive - uvijek se navode stvari kao pretvaranje tijela u svjetlost, izvođenje svakojakih čuda preobražaja, itd. - o čemu nema uvjerljivih, ponovljivih dokaza. A što se tiče zamisli "prestanka svih stvari u dharmati", to zvuči kao isto što i jnana ili nirodh - regresija iz Jednog Okusa, a ne razvoj dalje od njega. Ne govorim da ovi stupnjevi ne postoje; govorim samo da, u usporedbi sa svim drugim stupnjevima koje tradicije nude (a koje ja kratko ovdje navodim, uključujući post-nirvaničke stupnjeve), post-prosvjetljeni stupnjevi imaju najmanje dokaza - moguće zato što su toliko rijetki, a moguće zato što ih nema.

4. Prilagodba jednostavno znači neprekidni, trajni pristup određenoj razini svijesti. Većina nas prilagođeni smo (ili razvijeni kroz razine) materije, tijela i uma (pa zato imamo pristup svima njima po želji u praktično bilo koje vrijeme). A neki su od nas imali iskustva prodora u transpersonalne razine (psihičku, suptilnu, kauzalnu ili nedvojnu). Ali uz stvarnu praksu možemo se razviti u iskustva ustaljenosti ovih viših područja, a ova iskustva ustaljenosti, uz daljnu praksu, mogu postati trajne prilagodbe: neprekidni pristup psihičkim, suptilnim, kauzalnim i nedvojnim sadržajima - neprekidni pristup prirodnom misticizmu, božanskom misticizmu, bezobličnom misticizmu i integralnom misticizmu - isto tako lako dostupno svijesti kao što su sada materija, tijelo i um. A ovo je isto tako evidentirano u neprekidnoj svijesti (sahaja) kroz sva tri stanja - budnost, sanjanje (ili savikalpa samadhi) i spavanje (ili nirvikalpa samadhi). Postaje tako očigledno da "Ono što nije prisutno u dubokom besanom spavanju nije ni stvarno). Stvarno mora biti prisutno u sva tri stanja, uključujući duboko besano spavanje, a čista Svijest je jedina stvar prisutna u sva tri. Ova Činjenica postaje savršeno očita kad boravite kao čista, prazna, bezoblična Svijest i "motrite" kako sva tri stanja nastaju, traju i nestaju, dok ostajete Nepokrenuti, Nepromjenjeni, Nerođeni, oslobođeni u čistoj Praznosti koja je sav Oblik, Jedan Okus koji je blistavo Sve.

Ovo su neke od glavnih faza kroz koje prolazimo kad se prilagođavamo višim razinama naše [urođene] duhovne prirode: vjerovanje (magičko, mitsko, racionalno, holističko); vjera (koja je intuicija, ali ne još izravno iskustvo viših područja); iskustvo prodora (u psihičko, suptilno, kauzalno ili nedvojno - bez određenog redoslijeda, jer iskustva prodora su obično neslijedni događaji); iskustvo ustaljenosti (u psihičkom, suptilnom, kauzalnom i nedvojnom - skoro uvijek tim redom, jer kompetencija u jednom obično uvjetuje pristup slijedećem); te trajne prilagodbe (psihičkom, suptilnom, kauzalnom i nedvojnom, također tim redom, iz istog razloga).

Nekoliko bitnih točaka:
- Možete biti na relativno visokoj razini duhovnog razvoja i još uvijek biti na relativno niskoj razini u drugim linijama (npr. dublja psiha može napredovati dok je frontalna prilično retardirana). Svi znamo ljude koji su duhovno razvijeni ali i dalje nezreli u seksualnim odnosima, emocionalnoj intimnosti, fizičkom zdravlju, i tako dalje. Čak i ako imate neprekidan pristup Jednom Okusu, od toga vam neće rasti snažniji mišići, niti ćete nužno dobiti nov posao ili djevojku, i neće vam izliječiti sve neuroze. I dalje možete imati duboke zaostale sjene koje nisu nužno razotkrivene u napretku kroz više stupnjeve duhovne prakse ili meditacije (upravo zato jer meditacija nije, suprotno popularnom gledištu, prvenstveno tehnika razotkrivanja; da jest, većini naših učitelja meditacije ne bi trebala psihoterapija, a većini treba, kao i svakom drugom. Meditacija nije prvenstveno razotkrivanje potisnutog nesvjesnog, već dopuštanje iznicanja viših područja - a to obično ostavlja niža, potisnuta područja i dalje nižima, i dalje potisnutima.) Tako dok napredujete u svom duhovnom otvaranju, razmislite o kombiniranju duhovnosti s dobrom psihoterapeutskom praksom, jer duhovna praksa, u pravilu, neće adekvatno rastvoriti psihodinamično nesvjesno. Niti će prikladno vježbati fizičko tijelo - pa probajte mišićne vježbe. Niti će vježbati praničko tijelo - pa pridodajte t'ai chi chuan. Niti će djelovati na grupnu ili komunalnu dinamiku, pa pridodajte... No, poanta je naravno da poduzmete integralnu praksu kao jedini zdrav i uravnotežen način za nastavljanje svog višeg razvoja.
- Ovo je naročito važno zato što je Osobna civilna religija (i Paradigma 415) poglavito utemeljena na stupnju holističkog vjerovanja. Da bi većina ljudi prešla dalje od tih mentalnih translacija, potrebna je istinska transformativna praksa. Integralna praksa je sasvim vjerojatno najdjelotvornija. Naglašava transformaciju ne samo u sferi "Ja", već u sva četiri kvadranta - ili u Velike tri sfere Ja, Mi i To - transformativne prakse u jastvu, u odnosima i zajednici, te u prirodi, ne samo kao promjena u tipu vjerovanja već u razini svijesti. Ukratko, vježbajte tijelo, um, dušu i duh u jastvu, kulturi i prirodi.
- Iako sam opisao više stupnjeve kojima se pristupa nakon pet ili šest godina ustrajne prakse (dok je za najviše stupnjeve često potrebno trideset godina ili više), nemojte da vas to obeshrabri ako ste početnik. Jednostavno započnite praksu - pet ili šest godina proći će u treptaju, a vi ćete već imati obilne plodove. S druge strane, slušate li one učitelje koji prodaju samo vjerovanja (magička, mitska, racionalna ili holistička), biti ćete samo pet ili šest godina stariji. (Holistička vjerovanja su u redu - i prilično točna - za mentalno područje. Ali duhovnost se tiče transmentalnog područja, supramentalnog područja, supersvjesnog područja, i nikakva količina mentalnih translacija neće vam omogućiti da nadiđete um. I nikakva količina Osobne civilne religije vas neće osloboditi od sebe.) Dapače, morate poduzeti kontemplativnu, transpersonalnu, supramentalnu praksu. Pa bez obzira koliko se praksa čini obeshrabrujućom, jednostavno počnite. Kao što kaže stari vic: Kako ćete pojesti slona? Zalogaj po zalogaj.
- Činjenica je, nekoliko ugriza i već ćete doći do značajnih dobrobiti. Možete početi, recimo, dnevno po dvadeset minuta centrirane molitve po učenju Oca Thomasa Keatinga. Mnogi ljudi javljaju skoro neposredne učinke - smirenje, otvaranje, suosjećanje, slušanje: srce se topi malo pomalo, a isto tako i vi. Zikr po 30 minuta; vipassana po 40 minuta; yoga vježbe dvaput dnevno, smještene u dnevni raspored; tantrička vizualizacija; molitva srca; brojanje daha 15 minuta svakog jutra prije ustajanja iz kreveta. Bilo što od toga je dobro; štogod vam pristaje, samo zagrizite par puta za početak...
- Trebamo biti blagi sa sobom, to je istina; ali isto tako trebamo biti čvrsti. Tretirajte sebe sa stvarnom samilošću, a ne idiotskom samilošću, pa se uključite u izazov, poticaj i napor; počnite praksu.
- Kad se bilo koja od ovih praksi ustali, možda ćete htjeti pohađati intenzivno povlačenje nekoliko dana svake godine. Ovo će vam dati priliku da proširite male "prozore" prakse u početna ustaljenja prakse. Godine će prolaziti, da, ali vi ćete sazrijevati skupa s njima, polako ali sigurno nadilazeći manje aspekte svoje prirode i otvarajuć se većima. Doći će dan kad ćete pogledati unatrag na svo vrijeme kao samo san, jer ustvari san i jest, iz kojeg ćete se uskoro probuditi.
- Poanta je jednostavna: ako vas zanima istinska transformativna duhovnost, pronađite autentičnog duhovnog učitelja i počnite praksu. Bez prakse, nikad se nećete pomaknuti dalje od faza vjerovanja, vjere i slučajnih iskustava prodora. Nikad se nećete razviti u iskustva ustaljenosti, niti otud u trajno ostvarenje. Ostat ćete, u najboljem slučaju, kratkotrajni posjetitelj u području svoje više imovine, turist u svom urođenom istinskom Jastvu.